Pojam polarnosti u Geštalt terapiji

4 minuta čitanja
Pojam polarnosti u Gestalt terapiji

Pojam polarnosti u Geštalt terapiji

Neretko u terapiji klijenti bivaju zbunjeni saznanjem da istovremeno mogu biti ljubazni i drski, slabi i jaki, emotivni i hladni, distancirani i dirnuti, vedri i depresivni. Pitanje koje jedna klijentkinja postavlja je: „Kako je moguće da sam toliko besna na njega, a da ga istovremeno mnogo volim?"

Svaka osobina koju posedujemo jeste jedan kraj kontinuuma, sa drugom krajnošću koja ostaje unutar nas kao potencijal. Posedujući kapacitet da volimo, istovremeno posedujemo kapacitet da mrzimo. Postoji kineska poslovica koja kaže "Ribe ne znaju da su mokre" što znači da proširivanjem svesnosti bivamo otvoreniji za punije, raznovrsnije i sadržajnije iskustvo različitih odgovora na promenljive uslove življenja. Svetlo ne može da postoji bez mraka i obratno. Osobine ličnosti u pozadini, nesvesno potisnute ili nepriznate, neophodne su da bi njihove polarnosti (poželjni pol kontinuuma) postojale.

Kako prepoznajemo polarnosti?

Kao Geštalt terapeuti vrlo često radimo na uverenju da suštinu nezdravog procesa čini otcepljivanje i odbacivanje onih delova ličnosti koji su preteški da se prihvate ili integrišu. Ovi otcepljeni delovi se često projektuju na nekog drugog ili ostaju u nesvesnom. Potrebno je puno energije i životne snage da se ovi delovi potisnu, što posledično dovodi do nemanja iste za adekvatno ponašanje u novoj situaciji. Tu stupa proces polarizacije u kome osoba poriče jedan kraj polarnosti "Nikada ne bih mogao povrediti drugu osobu" ili "Nikada ne bih mogao ukrasti ili prevariti". Terapeut je tu da pomogne klijentu da povrati fleksibilnost i sadržajnost svojih odgovora kroz identifikovanje sa drugom polarnošću i smanjenje otpora prema priznavanju druge mogućnosti. To ne znači da priznavanjem postojanja jednog kraja polarnosti (loš čovek; prevarant, lažov) osoba to postaje i ponaša se tako – to samo znači da prihvata punoću i postojanje velikog broja odgovora i mogućih pozicija na kontinuumu između dve polarnosti što može biti od koristi u suočavanju sa novim izazovima sredine.

Ukoliko klijent manifestuje ograničen opseg ponašanja, to može da znači da nešto ne prihvata, potiskuje ili nije u kontaktu sa drugim delovima sebe. Bitno je da terapeut tokom terapije izbegne klijentovu fiksaciju u nekoj od svojih polarnosti, već da ga podstiče na kontakt i prihvatanje istih. Jedan od važnih ciljeva terapije je da osoba osvesti ta dva dela, uđe sa svakim delom u kontakt, kako bi oni bili u dijalogu, prihvaćeni i integrisani u ličnosti.

Kako to izgleda u praksi?

Ukoliko vam koncept polarnosti privlači pažnju, ali imate doživljaj da zvuči apstraktno i neuhvatljivo, pokušajte da uradite sledeću vežbu:

Identifikujte neki aspekt ili kvalitet koji nikad ne ispoljavate ili za koji verujete da je neprijatan, nešto što znate da posedujete, ali pokušavate da sakrijete. To može biti okrutnost, kritičnost, ljubomora ili kompetitivnost. Dopustite sebi da potpuno dođete u kontakt sa tim kvalitetom, prihvatite ga kao istinski deo sebe, sviđalo se to vama ili ne. Vidite da li možete pronaći situaciju u kojoj bi taj kvalitet bio neophodan ili koristan. Kako biste ga opisali na pozitivan način?"

  • Kako biste opisali svoje iskustvo u ovoj vežbi?
  • Šta vam je bilo značajno?
  • Da li vas je nešto iznenadilo?

Kroz odgovore na ova pitanja možete početi da promišljate o sakrivanju nečeg što je deo vas, a važno je i može biti korisno u nekoj drugoj situaciji. Svaka osobina ima svoju polarnost, svaki aspekt neke osobine je jedna strana medalje. Autori koji se bave ovom oblašću kažu da "zdravo funkcionisanje podrazumeva sposobnost fleksibilnog kretanja duž kontinuuma bilo koje polarnosti, spram odgovarajućih okolnosti". Svi delovi kontinuuma su potencijalno potrebni, prirodni i neophodni delovi našeg života. Ostajanje u jednoj krajnosti, a označavanje drugog kraja polarnosti kao lošeg, nepoželjnog, neprijatnog i nepotrebnog, fiksira osobu u rigidnu poziciju gde ostaje ukorenjen, nepomičan, nepromenjiv i nesrećan.

Ignorisanje delova sebe neće doneti pobedu, potisnuti aspekti će iskočiti u nekom trenutku i izazvati neprijatnost i sramotu ili će pak osobu držati u stalnom grču, napregnutu i nesigurnu. Stoga je osnovni cilj u radu sa polarnostima da se ponovo uspostavi kontakt između suprotstavljenih snaga i da se svakoj strani da pravo da bude punopravan učesnik u zajedničkoj potrazi za dobrim i ispunjenim životom. Ovde dolazimo do jednog značajnog paradoksa koji se ogleda u tome da će svaki deo osobe, ako bude priznat i prepoznat, činiti celinu sa ostalim osobinama i neće imati potrebu da bude dominantan i superiorn. Dakle, priznati ono što jeste i promena će doći.

Svesnost i polarnosti

Što smo svesniji, više prihvatamo postojanje suprotstavljenih polova, različtih osobina svoje ličnosti i fleksibilnije se identifikujemo sa njima. Manje svesna osoba doživljava sebe na ograničen i rigidan način tako što prihvata znatno manji raspon polarnosti, osobina i emocija unutar sebe i identifikuje se samo s jednim polom svakog kontinuuma. Recimo, lako prihvata fidbek da je pozitivna i srdačna, ali odbacuje mišljenje da ponekad može biti nepristojna i uzdržana. Na taj način se identifikuje samo sa nekim osobinama, a one koje je ocenila kao nepoželjne i društveno neprihvatljive, odbacuje i potiskuje u nesvesno. Nikada nećemo biti potpuno celi ako nismo od svega pomalo. Bolji ćemo biti sa sobom i sa drugima ako upoznamo sebe i osvestimo svoje "tamne" strane prigrlivši mogućnost da bismo mogli biti i ono "loše".

Najbolje što možemo je da koristimo našu najbogatiju svesnost pri čemu znamo da ne postoji ljudsko ponašanje bez polarnosti jer mi slušamo celo svoje biće i onda delamo.

Dragana Vračarić