10 najčešćih predrasuda o psihoterapiji

5 minuta čitanja
predrasude

Svetski dan mentalnog zdravlja povod je da razmotrimo kakvu ulogu psihoterapeuti i psihoterapija imaju u našem društvu danas, kao i da preispitamo uobičajene predrasude koje ljudi često imaju u vezi sa osobama koje idu na psihoterapiju ili koriste neki drugi vid tretmana za poboljšanje mentalnog zdravlja.

Iako se poslednjih godina dosta radi na podizanju svesti o važnosti mentalnog zdravlja, čini se da i dalje često imamo određenu vrstu zadrške kada je u pitanju obraćanje psihoterapeutu za pomoć. Društvene mreže pokazale su se kao odličan kanal za promociju različitih vidova samopomoći, i stiče se utisak da su mlađe generacije otvorenije za ovu vrstu rada na sebi.

Međutim, osim predrasuda u vezi sa psihoterapijom koje stoje na putu – mnogima prepreka da potraže ovu vrstu pomoći ipak je nešto mnogo opipljivije – a to je cena. Imajuću u vidu globalne i lokalne ekonomske okolnosti, tako nešto ne treba shvatiti kao izgovor, jer je trenutna situacija značajan faktor za odlaganje, no, bez obzira na okolnosti, tu se postavlja još jedno pitanje – treba li psihoterapiju da shvatimo kao luksuz?

Ostavićemo vam da sami potražite odgovor na ovo pitanje, a sada hajde da se pozabavimo uobičajenim zabludama o psihoterapiji:

1. Na psihoterapiju idu samo osobe sa ozbiljnim problemima

Put do poremećaja ličnosti je dug i komplikovan. Na psihoterapiju zapravo najčešće dolaze zdrave, radoznale i kreativne osobe koje žele da razumeju sebe i svet oko sebe na dublji i bogatiji način. Ljudi koji žele da efikasnije rešavaju probleme, da ostvare bolju komunikaciju sa okolinom, da se udobnije osećaju u svojoj koži, a to sve jesu validni razlozi za otpočinjanje procesa psihoterapije. Ne morate imati problem velikih razmera da biste to smatrali validnim razlogom za rad na sebi!

2. Psihoterapija je razonoda za imućne

Bez obzira na modalitet iz kog dolazi psihoterapeut – on je pre svega osoba koja iza sebe ima mnogo sati lične psihoterapije i rada na sebi. Pre nego što stane ispred klijenta, psihoterapeut je morao da prođe godine i godine edukacije, i dobije sijaset dozvola – kako od svog psihoterapueta, edukatora tako i u formalnom smislu. Dakle, iako psihoterapija često nije bolno i neprijatno iskustvo, kako ga takođe mnogi zamišljaju, ipak je daleko od razonode.

3. Psihoterapija “boli”

Mnogi ljudi se plaše da će kada odu kod psihoterapeuta doživeti neki vid raskrinkavanja, koji će za njih biti bolan i neprijatan. Zadatak psihoterapueta je da izabere najmanje bolan put za rad sa vama, a u praksi se mnogo češće dešava da klijenti dožive psihoterapiju kao zanimljivo, lično istraživanje. Ali sve ovo ne znači da vas psihoterapija i rad na sebi nekada neće “boleti”, da vas neće suočiti sa neprijatnim osećanjima i razmišljanjima, ili konfrontirati vaša nefunkcionalna ponašanja – hoće! Ali tek onda kada se vi osetite spremnim i kada osvestite da sada imate kapaciteta da se suočite sa svim sadržajima koje ste potisnuli duboko u sebi.

4. Psihoterapija ne pomaže stvarno

Ova predrasuda u vezi je najčešće sa generalnim stavom osobe da njoj niko ne može da pomogne, pa čak ni psihoterapeut. Efekti psihoterapije nisu tako radikalni kao efekti hirurške intervencije, ali su isto tako stvarni i dugoročni. Postoje i novija istraživanja koja potvrđuju da psihoterapija može dovesti do epigenetskih promena, a to znači da će vaša promena uticati i na vaše potomke.

5. U zdravom telu zdrav duh – ako ti fizički ništa ne fali ti nemaš problem

Intuitivna mudrost naroda oduvek je ukazivala na povezanost između zdravlja duha i zdravlja tela. Novije doba i procvat neuronauka rasvetlile su ovu povezanost i zahvalljujući tome danas znamo mnogo više o tome kako određene emocije i iskustva mogu uticati na razvoj nekih stanja i oboljenja. U tom smislu psihoterapija sve češće postaje deo preporučenog tretmana u standradnoj medicinskoj praksi. Ali, koristeći ovu povezanost, ono što možete da postignete terapijom jeste da sprečite razvijanje nekih psiho-somatskih oboljenja i da postanete svesniji toga kako vaše emocije utiču na vaše telo i na koje sve načine vaše telo komunicira sa vama.

6. Psihoterapeuti su ljudi koji imaju problem

Ne postoji idealno zdrava osoba, a pojam normalnosti je donekle arbitraran. Međutim, kada bi psihoterapiju kao profesiju ljudi birali smao zato što imaju neki problem, onda bi 99% stanovništva naše planete želelo da postanu psihoterapeuti – jer svi se nosimo sa nekim problemima tokom života.

7. “Meni samo lekovi mogu da pomognu”

Farmakoterapija nije suprotnost psihoterapiji, niti jedno isključuje drugo. Činjenica je, međutim, da farmakoterapija bez psihoterapije često nije dovoljno efikasna ili ne daje dugoročne rezultate.

8. Psihoterapija traje previše dugo

Nasuprot popularnom mišljenju o tome da je psihoterapija neizbežno dug proces i da jedino ako traje dugo daje rezultate, postoji niz psihoterapijskih intervencija koje se mogu obaviti u kraćem vremenskom periodu. U suštini koliko će trajati psihoterapija najviše zavisi od tematike kojom želite da se bavite, od vaše motivacije, ali i problema sa kojima se suočavate.

9. Efekti psihoterapije se vide tek posle mnogo vremena

Zavisno od toga šta želite da postignete, efekti psihoterapije mogu biti evidentni vrlo brzo na svakodnevnom nivou. Niz malih promena u razmišljanju postepeno dovodi do promene i u ponašanju, reagovanju na okolnosti i tipičnom raspoloženju koje imate. Iako govorimo o procesu, efekti su često vidljivi i osetni već nakon nekoliko susreta.

10. Psihoterapija je skupa

Cene psihoterapije jako variraju, ali danas je dostupno sve više i više kvalitetnih stručnjaka i savetovališta koji pružaju usluge na bazi volontrianja, ili po simboličnim cenama. Takođe postoje i državne institucije koje pružaju ovaj vid usluga, tako da – tačno je da psihoterapija može biti skupa, ali je takođe tačno da to i ne mora biti slučaj.

Sada kada ste videli da su tipične predrasude o psihoterapiji nešto sa čim se određeni deo populacije i dalje suočava – ohrabrujemo vas da više istražite o svakoj od njih, da potražite način da razuverite sebe, ali i da shvatite da je to mnjenje koje je karakteristično za područje u kome živimo, te da ako imate potrebu da potražite pomoć i otpočnete sa psihterapijom, to i uradite i možda baš vi budete glas promene u svom okruženju!

Jasna Ani