4 stvari za koje partneri misle da su “Crvene zastavice” u vezi – a nisu!

6 minuta čitanja
crvena zastava u odnosima

U današnjem svetu izlazaka, “dejtovanja” i upoznavanja partnerki ili partnera, mnogi su signali sa kojima se susrećemo, a koji predstavljaju određeni alarm i znak za uzbunu kada je partnerski odnos u pitanju. Razne su situacije i ponašanja koja tumačimo i procenjujemo i na osnovu njih donosimo sud o tome da li je neki partner dobar za nas, odnosno da li želimo da sa njim stupimo u odnos. Takvih signala je mnogo, kao što je mnogo i neadekvatnih ponašanja u početku svakog odnosa, i na njih zaista treba obratiti pažnju i shvatiti ih ozbiljno, u čemu nam može pomoći i sam termin “Red flag” ili “Crvena zastavica”. U pitanju je termin koji znači da je potrebno dodatno preispitati sebe i svoju odluku, ponašanje zbog koga treba da budemo pažljiviji, ali i ponašanje ili uverenje koje znači da je neophodno prekinuti odnos sa potencijalim partnerom.

Pored takozvanih “Crvenih zastavica”, postoje i ona ponašanja koja su dobra, poželjna, koje je potrebno loviti i priželjkivati, i koja su samim tim nazvana “Zelenim zastavicama” ili “Green flag”. Dakle, u pitanju su ponašanja u kojima nam partner ili partnerka pokazuje svoju emocionalnu dostupnost, u kojima primećujemo da ima dovoljan kapacitet emocionalne inteligencije, ponaša se asertivno ili vešto rešava konflikte i slično.

A šta se dešava kada u moru informacija pomešamo “Crvene” i “Zelene zastavice”, šta kada loše razumemo savete stručnjaka ili prijatelja pa jednu vrlo poželju, čak i neophodnu osobinu protumačimo kao nešto nepovoljno – i odbijemo partnera ili postanemo manje zainteresovani. Upravo iz tog razloga, u ovom tekstu ćemo proći i razjasniti četiri, od mnogo, čestih grešaka i situacija koje je moguće pogrešno razumeti, kako bismo se lakše snalazili u svetu partnerskih odnosa:

  1. Biti veoma dostupan

Često smo skloni da nečiju dostupnost – bilo da je u pitanju emocionalna, vremenska, fizička – protumačimo kao “lepljenje”, kao nešto što je nepoželjno, nezanimljivo. Nije retko da čujemo “savete” tipa: “Nemoj odmah da odgovoriš na poruku; Nemoj odmah da otkriješ namere; Budi tajanstven/a” što sve može biti dobar pristup, ali za pogrešnog partnera! Gotovo bez izuzetka takvo ponašanje je privlačno partnerima nesigurnog stila vezanosti koje privlači nedostupan i rezervisan partner, sa kojim je ostvarivanje zdrave emotivne veze nemoguće.

A istina je da je dostupnost, bez igara, bez promišljanja, ne samo poželjna, već za zdrav odnos – neophodna! Potrebno je da osoba, koliko god da ima popunjen raspored, u svoje dnevne aktivnosti uvrsti i provođenje vremena, izlazak ili ručak sa osobom za koju je zainteresovana. Važno da je učini sebe dostupnom za partnera ili partnerku sa kojom izlazi i da sastanke, između stalog i inicira. Za povezivanje dve osobe neophodni su zajedničko vreme, aktivnosti i deljenje.

  1. Potreba za komunikacijom

Potrebu potencjalnog partnera za čestom, ili bolje rečeno svakodnevnom komunikacijom često možemo protumačiti kao “Red flag”, jer ona za jednog partnera može značiti potrebu za kontrolom i sputavanje individualnosti. S druge strane, drugoj osobi u odnosu potreba za komunikacijom oko svakodnevnik događaja, planova ili aktivnosti može značiti preteranu bliskost za koju ona u tom trenutku nije spremna, ali može biti i protumačena kao odsustvo poverenja kod partnera koji se raspituje za planove ovog drugog. A šta je zaista u pitanju?

Otvorena komunikacija osećanja, očekivanja i drugih razmišljanja u vezi sa odnosom, za neke ljude zaista može biti previše, ali to su samo oni ljudi koji ne žele blizak i zreo partnerski odnos ili koji to žele, ali im nedostaju veštine otvorene i iskrene komunikacije. Česta je situacija da se ljudi osećaju napadnuto dok neko samo komunicira kako se oseća, da ih strahovi onesposobljavaju u otvorenom razgovoru i da na putu deljenja i kreiranja bliskosti stoje niskomunicirana očekivanja. Međutim, situacija je takva da se partnerova potreba za otvorenom komunikacijom nikako ne sme tumačiti kao “Red flag” jer je u pitanju veština koja je neophodna za funkcionisanje ma kog odnosa.

  1. Potreba da se nakon rasprave jedan partner udalji na momenat

Pogrešno je zaključiti da je u pitanju izbegavanje konflikta ili komunikacije ako jedan partner nakon konflikta ima potrebu da se distancira ili umiri svoj sistem, pa da se tako miran vrati u komunikacijski prostor. Nekada je trenutak samoregulacije koji osobe imaju u trenutku kada se distanciraju blagotovoran jer staje na put tome da budu izgovorene reči koje sržno partneri ne misle ili da u afektu budu izgovorene uvrede koje samo mogu štetiti jednom odnosu. Zato je u redu da uvažimo partnerovu potrebu da se izmakne, “ohladi” i potom vrati razgovoru.

Često klijetni veruju da bi baš u tom trenutku rekao “baš ono šta misli”, a da kada nastavi ragovor nakon nekoliko minuta može da “folira i kaže stvari upakovano, a ne onako kakve zaista jesu” – i to je ono što pravi problem, jer pogrešno verujemo da su stvari izrečene u afektu one koje zaista jesu tačne. Istina je da su one rečenice koje izgovaramo pod nabojem emocija i u brzini samo prve koje nam padaju na pamet, one koje su naš stari naučen obrazac za samoregulaciju, ali to nisu nužno istine, a vrlo često većina partnera u tom trenutku ne kaže ono što zapravo i misli. Nema ničega lošeg u tome da dopustimo partneru vreme koje mu je potrebno, kao da i mi to isto vreme uzmemo i umirimo svoj sistem, sve dok razlikujemo trenutke za samoregulaciju od izbegavanja rešavanja problema ili razgovora o tome.

  1. Razgovor o namerama na prvom dejtu

Neretko ćemo čuti da dvoje ljudi koji izlaze, intimni su i bliski za sebe kažu da nisu u vezi, i to nije problem, ako je to nešto što oboma odgovara i oko se oboje slažu, ali još češće ćemo čuti da jedno od dvoje ljudi koji isto tako provode vreme, intimni su i planiraju zajedničke aktivnosti kaže da ne zna na čemu je, ne zna kuda odnos vodi ili ne zna kako da drugog partnera pita kakvi su mu planovi i razmišljanja – što sigurno znači da imamo pogodno tlo za razvoj anksioznosti, za preterano razmišljanje i javljanje nesigurnosti kod baš tog partnera. A tužno u svemu tome je što je sve bilo moguće davno prevenirati – i to još na prvom dejtu.

Neophodno je da pitanja o namerama, o očekivanjima, o emocioanlnoj dostupnosti i stepenu spremnosti za posvećenost vezi normalizujemo, ali i da njihovo postavljanje drugoj strani postane sastavni deo prvog sastanka. Kako bismo uštedeli svoje vreme, ali i poštedeli sebe emocioanlnog investiranja u odnose koji su osuđeni na propast, potrebno da je da sagovornika shvatimo ozbiljno kada nam kaže da nije spreman ni na kakav ozbiljniji odnos, ali i da ispoštujemo osobu koja nam komunicira da želi da gradi posvećenu i ekskluzivnu vezu sa nekim i da se izmaknemo ako to nije ono čemu mi težimo ili ako isto to ne želimo sa njom.

Gore su navedeni samo neki od primera koji mogu biti pogodno tlo za loše tumačenje signala. Pored ovih postoji još mnogo situacija kada nečije ponašanje tumačimo na jedan način, a možda je u pitanju nešto sasvim drugo, zato pitajte! Ne zaključujte ako nemate dovoljno informacija, budite zainteresovani, ljubopitljivi i signale sa kojima se srećete tumačite tek nakon što ih proverite, potvrdite ili primetite u više navrata, jer ponašanje individua nije crno-belo i postarajte se da ne budete žrtva takvog načina razmišljanja i tumačenja pa samim tim skačete na zaključak.

Anđela Lekov